Grb Reda

 Duhovnost srca

U jednom pismu svetog Franje Saleškoga koje je 10. srpnja 1611. godine  uputio svetoj Ivani de Chantal, sveti Utemeljitelj piše o značenju grba Reda Pohoda sljedeće:

„...želim Vam silno priopćiti ono što mi je Bog noćas nadahnuo: naime, naša mala Kongregacija postala je njegovom milošću već dobrano velika i 'ugledna', te je stoga  potrebno da   ima i svoj grb, štit s grbom, izborni slogan i poklič. Dakle razmišljao sam - ako ste Vi s time sporazumni, draga moja Majko - da za grb uzmemo simbol srca koje je probodeno dvjema strelicama i okruženo trnovom krunom. To siromašno srce u kojem će biti 'ugravirana' imena Isusa i Marije, neka kao rezime ima križ koji se iz njega uzdiže.

Kćeri moja, kod našeg prvog susreta reći ću Vam još i sve druge potankosti koje su mi pale na pamet. Jer uistinu naša mala Kongregacija jest djelo Srca Isusova i Marijina. Spasitelj nam je darovao život po otvorenoj rani svoga Srca kad je umirao na križu. Zato priliči da i naša srca stalnim odricanjima budu okrunjena trnovom krunom, koja je 'resila' i glavu našeg  Učitelja, dok  ga je ljubav držala vezana na prijestolju njegovih smrtnih patnja.„

Djela sv. Franje Saleškog, svezak 5, Njemačko izdanje, Eichstaett: Franz Sales Verlag, 225

Savršena Božja ljubav po Franji Saleškom može biti samo ljubav srca koje se je darovalo. Franju Saleškog, dakle, možemo okarakterizirati kao mistika srca, a njegovu duhovnost kao duhovnost srca. Po Franji je Saleškom bitno da u svojem odnosu naspram Boga čovjek dopusti Bogu da uđe u njegovo srce,  u njegovu nutrinu, da mu dopusti  stanovati u njegovu 'domu', i imati udjela u njegovoj 'kući', u njegovoj svakodnevnici. Odnos prema Bogu jest odnos srca srcu, dakle stvar je to srca. I sve je to zapravo na simboličan način izraženo i u grbu Reda  Marijina Pohoda.