65 godina Sestara u Zagrebu

Prvog rujna navršava se 65 godina kako su prve tri sestre Pohoda Marijina
 stigle u Zagreb. S njima je došla i jedna kandidatica.

Majka Carolina Marija Melissari 1890. – 1952.	Majka Franciska Margareta Fajdiga 1889. – 1974.
s. M. Walburga Gebhard	s. Marija Jurca kandidatica

Časna majka Carolina Marija Melissari bila je prva poglavarica u Zagrebu i učiteljica novakinja.

Anna Melissari

Rođena je 31. svibnja 1890. u Napulju kao 13. dijete pobožnih roditelja. Od 8 godina bila je primljena u internat kod sestara Pohođenja u Thurnfeld (Hall in Tirol - Austrija). U svom srcu nosila je trajnu želju da svoj život što prije posveti Gospodinu. Nakon mature sestre su odlučile iskušati njezinu poslušnost i podložnost volji Božjoj. 1908. god. poslale su je u London na godinu dana kod redovnica tzv. "Engleskih gospođica", na sveučilište u Oxford. Nakon studija sa 20 godina ulazi u samostan u Austriji. Zbog ratnih prilika 1939., kao Talijanka s još dvije Slovenke, iz samostana u Austriji odlaze u Sloveniju. Tu žive u teškim uvjetima, bez pravog samostana. Tek 1. rujna 1947. dolaze u Zagreb u Dom Božje Providnosti uz kapelu Corpus Domini. Njezino zdravstveno stanje bilo je narušeno. Pokušalo joj se pomoći na razne načine, ali bez uspjeha jer je bolest jako napredovala, a ona je već bila iscrpljena. Primjetila je žalost na licima sestara i tada im rekla: "Bit će za vas dobro kada ja umrem." Te su se proročke riječi ispunile nakon njezine svete smrti. Sestre su osjetile da imaju u nebu jednu zagovornicu više. Zvono je 20. veljače 1952. oko 2 sata ujutro pozvalo sve sestre da se sakupe kod umiruće Majke Caroline. Molile su zlatnu krunicu i kod riječi Isuse blaga i ponizna Srca, njezina se duša preselila u vječni život. Dan prije smrti u prisutnosti blagopokojnog Sluge Božjeg, o. Ante Antića, i svih sestara uputila je sestrama svoje zadnje riječi: "Ljubite Boga, ljubite se međusobno. Budite poslušne, ponizne..."

Nakon smrti drage Majke Caroline M. imenovana je za poglavaricu njezina zamjenica

S. Franciska Margareta Fajdiga.

Ona je rođena u Novom mestu 8. srpnja 1889. U zrelijoj dobi čula je Božji glas: "Ostavi svoj narod i dom oca svoga i idi u zemlju koju ću ti pokazati!" Stupila je u samostan u Austriji u Tirolu. Na blagdan sv. Utemeljitelja 1934. primila je redovničko odijelo.  Svete zavjete položila je 11. veljače 1935. godine. Kao sposobna i iskusna učiteljica mogla je biti korisna učenicama u djevojačkoj školi. Također je bila obljubljena i cijenjena kao odgajateljica u djevojačkom domu.
Poslana je zajedno sa s. Carolinom i s. M. Walburgom u Sloveniju zbog osnutka samostana. Tu ostaju do 1. rujna 1947. Dolazi u Hrvatsku i u domu Božje Providnosti na Trešnjevci s ostalim sestrama uređuje mali samostan kako bi se mogle primati nove kandidatice.
Kao poglavarica nastojala je voditi zajednicu u istom duha kao i svete uspomene majka Carolina M. Melissari. Vršeći svoju poglavarsku službu došla je do uvjerenja da samostan u Zagrebu, zbog mnogih razloga, ne može odgovarati svojoj zadaći, te se 4. kolovoza 1961. vratila u svoj samostan Thurnfeld u Austriji. Sa sobom je povela dvije mlade zavjetovane hrvatske sestre. Vršila je razne službe u samostanu, držala privatne satove u djevojačkom domu, a u posljednjim godinama života velikom je nesebičnošću vršila dužnosti ekonome.
Živjela je iz vjere i osobito štovala Presvetu Euharistiju te je na svetkovinu Tijelova, 13. lipnja 1974., u ranim jutarnjim satima, predala svoju dušu Bogu.

S. Marija Walburga Gebhard.   Vratila se u Thurnfeld 3. svibnja 1954. u umrla u bolnici u Tirolu.

S. Marija Klara Jurca

koja je kao kandidatica došla u Zagreb s prvim sestrama bila je primljena kao invalid. Hodala je uz pomoć proteze i štaka. Bila je veoma tiha i molitvena duša. Gotovo cijeli redovnički život prala je suđe, gulila krumpire, čistila povrće, krpala i radila prekrasne ručne radove. Rado je čitala i razmatrala "Raspravu o Božjoj Ljubavi" i živo čeznula ljubiti Isusa, ali jednom čistom ljubavlju. Dvije godine prije smrti prolazila je kroz nutarnju tamu i razna iskušenja. U toj duhovnoj tami nije propuštala i dalje redovito moliti cijeli ružarij i vršiti ostale duh. vježbe. Imala je žarku ljubav prema Euharistiji. Kako sve do 1981. nismo imale donji kor za molitvu i klanjanje, trebalo je na štakama od podruma do kora na katu ići više od 43 stepenice, i to nekoliko puta dnevno. Osim redovite obavezne molitve ta je dobra sestra još činila dodatne napore da barem jednom do podne pohodi Presveti Sakramenat. Mogle smo je vidjeti kako se uspinje stepenicama, i tiho moli: "Sve za Isusa i duše!" Slobodne trenutke nedjeljom i blagdanom provela je u klanjanju pred Presvetim moleći za cijeli svijet. Kod svojih poslova uvijek je bila ovisna o kojoj sestri da joj donese sve što je potrebno jer sama nije mogla. Nikad se nije tužila ili mrmljala. Sve je strpljivo podnosila. Umrla je uoči svog 77. rođendana. Tri dana prije svoje smrti rekla je s osmjehom na licu: "Idemo, idemo! Ja sam spremna. Smrt je skok u Očev naručaj."

I danas Bog zove duše  da žive u njegovoj blizini dajući zadovoljštinu za tolike grijehe koji se nanose njegovom božanskom Srcu. A onima koje bi nas htjele u tome slijediti govorimo s našim Gospodinom: Dođite i vidite!