Vječni zavjeti s. Marije Petre Klobučar

U nedjelju, 11. kolovoza položila je svečane zavjete s. M. Petra Klobučar.

Antonija Klobučar, kći Antuna i Milke 1987. iz župe Rešetari.
U naš samostan primljena je 2007. god. Novicijat pod imenom s. Marija Petra započela je 2008., a prve zavjete položila je 2010. god.

Euharistijsko slavlje i obred svečanog zavjetovanja predslavio je mons. Ivan Šaško, pomoćni biskup zagrebački. Pjevao je zbor sestara Milosrdnica.

Tekst na temu "Moje zvanje" s. Marije Petre Klobučar:

MOJE ZVANJE

Čovjekov život je pustolovina... Putovanje kroz ovu dolinu suza k vječnoj Domovini, k Cilju svih naših čežnji. Svatko od nas ima svoj vlastiti put do tog Cilja, svoje vlastito poslanje. Da bi naš život bio ispunjen i radostan potrebno je otkriti taj put. Potrebno je otvoriti svoje srce Božjoj milosti, Božjemu pozivu, i slijediti ga.

Još od djetinjstva osjećam u svome srcu tihi plamen čežnje za redovničkim životom. Bio je to nježni poziv Njegove Ljubavi. No, iako sam osjećala tu čežnju, nikada u njoj nisam prepoznala Božji poziv. Nikada nisam ni pomislila da ću jednoga dana zaista biti redovnica. Bilo je to za mene uzvišeno zvanje kojega se nisam smatrala dostojnom. Gospodin je mislio drugačije. On je svojom milošću podržavao taj plamen u mome srcu... Tek za vrijeme jedne trodnevnice u mojoj župi, uoči mlade Mise, spoznala sam da me Bog zove, da me poziva da ostavim sve i pođem za Njim. Ipak, nije bilo lako donijeti tu odluku. Nisam znala kako? Gdje? Bio je to korak u nepoznato. Osim toga, mislila sam na svoju nedostojnost i slabost, na moje roditelje, prijatelje... U mojoj glavi javljalo se tisuću razloga protiv. Na kraju gimnazije, kada je napokon trebalo donijeti odluku, odlučila sam studirati teologiju. Bila je to moja alternativa ponuđena Bogu. On se time nije zadovoljio. Vidjevši da Njegov zov ne dopire dovoljno snažno do mog srca, odlučio se poslužiti s. Marinom koja je tada bila moja vjeroučiteljica i mentorica za maturalnu radnju. Jednom prilikom povjerila sam joj svoju "nekadašnju" želju da budem redovnica, ali da sam spoznala da to ipak nije moj put. Ona mi je predložila da provedem nekoliko dana u njihovoj novicijatskoj zajednici...bez ikakve obveze, tek toliko da vidim. Pristala sam, i napokon shvatila: Da, to je ono za čim čezne moje srce...to je ono što Bog želi od mene. Tako sam 10. kolovoza 2006., u svojoj 19.godini života, ušla u samostan Sestara Milosrdnica u Zagrebu. Moja odluka bila je za sve veliko iznenađenje. Neki su na to gledali s nevjericom. Ja! Časna? Nikada nikome nisam o tome govorila, osim kroz šalu. I oni su to na taj način shvaćali. A sada se ta šala obistinila. 8.rujna zajedno sa devet susestara započela sam Postulaturu. Bilo je to vrijeme upoznavanja redovničkog života, zajednice, a što je još važnije – same sebe. Svim srcem sam zavoljela te sestre i bila sam sretna. Ipak, nešto nije bilo na svome mjestu. Ja nisam bila na svome mjestu. Prije ulaska u novicijat u mome srcu se javila stara čežnja za kontemplativnim životom. Oni s kojima sam podijelila svoje dvojbe uvjerili su me da je to samo kušnja...i da mogu biti dobra kontemplativka i tu gdje jesam. Prihvatila sam njihovo mišljenje i uvjerila sebe da to jest moj put. Ušla sam u novicijat 14.kolovoza 2007. uzevši ime Marija Petra. No već nakon dva tjedna u meni je nastala nova borba. Borba između želje da ostanem tu gdje jesam, na sigurnome, i čežnje da započnem iznova, u nepoznatom. Gospodinov zov bio je sve snažniji... a ja sve nesigurnija. On mi je govorio kroz duhovno štivo, događaje i susrete, no ja sam uporno odbijala odazvati se. Kada se u toj borbi dogodio preokret, ni sama ne znam. Jednostavno sam odlučila. Nije mi bilo lako ostaviti zajednicu u kojoj sam živjela, ali sada sam znala da je to volja Božja, i to mi je davalo snagu. Družbu Sestara Milosrdnica napustila sam 15.listopada 2007., te mjesec dana kasnije, 11. studenog, ušla sam u zajednicu Sestara Pohođenja Marijina. Tu sam napokon osjetila da sam u potpunosti "doma", da je to kutak pod suncem koji je On za mene odredio.

Samo On i ja možemo razumjeti koliko je velik i milosrdan Bog bio u mome životu, koliko me je ljubio...i koliku je promjenu ta Ljubav u meni proizvela. Nježno i ustrajno zvao me je k Sebi...želio mi je dati puninu svoje ljubavi. A ja sam odbijala Njegovu milost. Željela sam ići svojim putem. Na kraju je Njegova ljubav izvojevala pobjedu. Kroz vrijeme postulature i novicijata primila sam mnoge milosti. Počela sam sve više osjećati svoju bijedu i nemoć, ali i otkrivati Njegovu veličinu i svemoć. Dok sam živjela u svijetu mnogo sam znala o Njemu, no sada sam počela upoznavati Njega, Njegovo milosrđe i neizrecivu dobrotu, Njegovu bezuvjetnu ljubav. Ta iskustva i spoznaje trebale su mi pomoći prebroditi velike kušnje koje su slijedile iza mojih prvih zavjeta. Da, Bog kuša svoje izabrane „kao zlato u taljiku“, kuša njihovu ljubav i vjernost... Želi vidjeti koliko može računati na njih...i da oni sami vide koliko su slabi, i kako bez Njegove milosti ništa ne mogu. Bilo je to najplodnije razdoblje moga života. Ne zato jer sam stekla bilo kakve zasluge ili kreposti. Naprotiv, spoznala sam koliko sam zapravo siromašna i slaba. Ali u toj bijedi stekla sam veliko pouzdanje u Božju milost i dobrotu, u Milosrđe i Ljubav Njegova Srca. Gledajući unatrag na svoj život i želeći odgovoriti na Njegovu Ljubav počela sam se sa psalmistom pitati: „Što da uzvratim Gospodinu za sve što mi je učinio? Uzet ću čašu spasenja...“, čašu koju mi On pruža, sa svom slatkoćom i gorčinom koju sadrži... No budući da sam slaba i nemoćna „zazvat ću Ime Gospodnje. Izvršit ću Gospodinu zavjete svoje...“

S tim pouzdanjem predala sam se Gospodinu po svetim Zavjetima. To predanje potrebno je sada živjeti i obnavljati iz dana u dan. Predavši se Njegovoj svetoj Volji i Ljubavi započinjem s Njime svoj hod prema brdu Ljubavi, sve do sjedinjenja s Njim na križu. O da mogu jednom sa sv. Pavlom reći: „S Kristom sam razapeta. Živim, ali ne više ja, nego Krist živi u meni.“

                             Sve za Boga, i za duše.

Galeriju slika možete pogledati ovdje

Propovjed biskupa Saska možete pročitati ovdje